„Državama svim ili kojoj bilo od njih. Kom mu drago gradu država: Opirite se što više, pokoravajte se što manje! Jednom nesmotreno poslušati, znači jednom biti pravi rob. A postanete li jednom pravim robom, ne može više ni jedan narod ni država, ni grad steći svoje slobode“, Volt Vitman, američki književnik.
78 dana užasa
Od 24. marta do 10. juna 1999. godine snage NATO alijanse bombardovale su ne samo vojne ciljeve uglavnom u Srbiji, nego i mostove, puteve, škole, bolnice, zgrade institucija poput Generaštaba u centru Beograda i mnogo druge objekte – bez ikakve selekcije. Bilo je to 78 stravičnih dana za nedužne građane tadašnje SR Jugoslavije…
Nažalost, administracija Amerike, Vitmanove zemlje, na čelu sa Bilom Klintonom predvodila je NATO Alijansu da izvrši vojnu agresiju na Saveznu Republiku Jugoslaviju, na zemlju koja nikoga nije napala, nikome nije bila objavila rat, već je pokušala da radi ono što bi svaka druga zemlja radila – da štiti svoj narod od terorista, od onih istih ljudi koje je ta Amerika držala na spisku kao teroriste, a njihovu organizaciju kao – terorističku.
I sada, nakon 20 godina, još su svježa sjećanja tog tragičnog 24. marta za nas doseljenike sa tih prostora. Tada smo ovdje masovno učestvovali na protestnim mitinzima povodom toga sramnog čina. Napadom na suverenu zemlju, a bez odluke Savjeta Bezbijednosti, prekršeno je međunarodno pravo i sva pravila Ujedinjenih Nacija.
Intenzivno bombardovanje trajalo je od 24. marta do 10. juna 1999. godine. Na pragu 21. vijeka.
Razaranje bez milosti
Najjače države najjačeg vojnog saveza svijeta u najvećem bombardovanju od Drugog svjetskog rata u Evropi bez milosti su ubijali i razarali zemlju koja nije povrijedila međunarodno pravo i koja nikoga nije napala. Oni koji su najviše pričali o demokratiji i ljudskim pravima pokazali su svoje licemerje i dokazali da su sila iznad demokratije i ljudskih prava. Sa medijama u svojoj službi pokazali su kako laž postaje istina i kako žrtva nema nikakve šanse pred silnicima, pred onima kojima je glavni cilj da gospodare svijetom.
Jugoslavija je platila cijenu, a silnici su se ofirali i sve države svijeta su valjda shvatile šta ih može snaći. Žrtva Jugoslavije je ipak pomogla svijetu da nešto nauči.
Deset država toga ratnog saveza je uzelo direktnog učešća u bombardovanju bez ikakvog razloga osim želje za okupacijom i modernom kolonizacijom prostora i naroda.
U 19. stoljeću, tačnije 1876. godine, znameniti francuski književnik i humanista Viktor Igo je svojim perom visoko podigao glas za Srbiju i Crnu Goru, povodom velikog stradanja i pogibija hercegovačkih Srba u Hercegovačkom narodnom ustanku!
„Ubijaju jedan narod!
Gde? U Evropi!
Ima li koga da to posvedoči?
Ima, svedok je jedan. Ceo svet!
A vlade, vide li to?
Ne vide“.
I sada, poslije 143 godine od apela Viktora Igoa, slobodno sa pravom možemo da dodamo: osiromašenim uranijumom kojega su posijali njihovim bombama, i dalje nastavljaju da ga ubijaju ua mnoge buduće vjekove.
Agresija još traje
Poštovani sunarodnici, očekujemo da se Vaše namjere za podršku svome narodu i svojoj otadžbini prema ovom bezumnom činu nijesu promijenile.
Zato dođite sa istim motivom kao i prije 20 godina što smo dolazili, jer ne zaboravimo da agresija i dalje traje.
Ta moćna vojna sila koja je prema proračunu bila jača oko 600 puta od vojne moći SR Jugoslavije, imala je takođe pomoć i podršku u logistici svih okolnih država.
U agersivnom bombardovanju koje je trajalo 78 dana mije bilo nikakve selekcije, tako da su uglavnom stradali civili, žene sa još nerođenom djecom, starci, đaci u školskim klupama, bolnice, fabrike, mostovi, putnički vozovi i sva važna infrastruktura.
Raketama su gađani konvoji izbjeglica koji su sa traktorima i drugim voznim sredstvima pokušavali da se spasu od bestijalnog bombardovanja NATO alijanse.
Herojski otpor
Ovo je sjećanje i nauk na teško vrijeme kojem je narod SR Jugoslavije goloruk izašao na ulice i mostove i bio živa meta. Narod je zajedno sa Vojskom Jugoslavije izdržao najteže udare od ogromne sile bez broja i bez obraza – NATO ubojnika. Po uzoru na svoje pretke iz mnogih oslobodilačkih ratova, Vojska Jugoslavije se zajedno sa narodom hrabro suprostavila okupatorskoj sili, za odbranu, da čizma zavojevača ne osvoji i pokori voljenu zemlju.
Po ko zna koji put su generacije našega naroda pokazali da sloboda nema cijenu.
Program Akademije „U danima agresije“
U dokumentovanim autorskim tekstovima i samom pristupu organizovanja, Akademija treba i mora da zadovolji sve prijatelje svoga zavičaja iz bilo kojeg kraja odakle da smo došli.
U kulturno-prosvjetnom programu „U danima agresije“ učestvuju: Milorad Gajin, Melanija Petranović, Nikola Medojević, Ljiljana Radović, Radoslav Radović, dr Ekatarina Živanović, Igor Kilibarda i Aleksandar Perišić.
Agresija NATO alijanse treba da ostane u našim srcima za trajan otpor sili i nepravdi za nečasno odrađeno zločinačko djelo prema jednoj suverenoj zemlji i miroljubivom narodu. Narodu koji je u ovom odsudnom trenutku kompletno bio podrška Vojsci Jugoslavije u odbrani slobode i slobodnog šivota svoje zemlje!
Akademija će se organizovati 30. marta na adresi: Hilda M Davies Senior Citizen Hall, 185 Bigge St. Liverpool 2170.
Program će početi u 19.30. Pozovite svoje prijatelje da dođu sa Vama.
Ulaz je besplatan
Crnogorski KUD „Njegoš“ Sidnej želi Vam srdačnu dobrodošlicu.
SLOVO O AUTORU
Književnik, rodoljub, osnivač CKUD „Njegoš“
Slobodan Lazović, autor teksta i organizator Komemorativne akademije „Nijesmo zaboravili“, povodom dve decenije od agresije NATO na SR Jugoslaviju, rođen je 10. marta 1942. godine u Podgorici. U Australiju se doselio sa suprugom i sinom 1972. godine i odmah je postao aktivan u zajednici tadašnjih jugoslovenskih naroda na prostorima zapadnog Sidneja, ponajviše Kabramate i Liverpula.
Lazović je 1977. bio jedan od osnivača Crnogorskog kulturno-umetničkog društva „Njegoš“, koje je okupljalo ne samo ljude poreklom iz Crne Gore, već i pripadnike ostalih naroda bivše SFRJ. U sklopu CKUD „Njegoš“ s uspehom su radile tri grupe – folklorni ansambl, recitatorska i dramska sekcija. Trenutno je aktivna samo recitatorska sekcija koja čuva i neguje tradiciju pisane reči crnogorskih i srpskih autora.
Slobodan Lazović je u Australiji završio koledž u Grenvilu, a pored ljubavi prema poeziji, folkloru i sportu, oprobao se i kao autor. Napisao je četiri knjige: „Njegoševci Petog kontinenta“, posvećenu udruženju čiji je osnivač, dve knjige „Naše legende“ o Srbima i Crnogorcima u Australiji, koja je objavljena na srpskom i engleskom jeziku (prošireno izdanje pod naslovom Our Legends), kao i delo „Naša knjiga“, koju je posvetio poreklu svoje porodice.
