Arhitekta Vojislav Dević i istoričar pravoslavne umetnosti Dušan Milovanović izradili su zanimljivu dvostranu, klasičnu mapu: na jednoj strani nalazi se detaljan pregled svih manastira na Svetoj gori – Atosu u Grčkoj, a na drugoj su predstavljeni svi fruškogorski manastiri.
„Karta je namenjena svim sadašnjim i budućim hodočasnicima koji žele da se upoznaju sa značajem, razlikama i rasporedom pravoslavnih manastira na Atosu i u Fruškoj gori“, kaže arhitekta Vojislav Dević.
On ističe da, boreći se za promociju svojih Svetih gora i svetih prostora, Srbi i Grci daju pozitivan primer drugim narodima da se i oni bore za očuvanje svojih svetih prostora.
„Danas kao i uvek u Srbiji, Rusiji i Grčkoj bijemo bitku za opstanak svetosti u ovoj savremenoj, desakralizovanoj, bezbožnoj, bezčovečnoj, transhumanoj, potrošačkoj, digitalizovanoj i robotizovanoj, strogo nadziranoj civilizaciji, a samim tim i bitku za duhovni opstanak čovečanstva. Sveta Fruška gora po svojoj autohtonoj svetosti i bogočovečanskoj i svečovečanskoj misiji ima neslućene potencijale da čovečanstvu ponudi iskru nove panharmonične, nenasilne duhovne civilizacije“, kaže Dević.
On dalje objašnjava da je Sveta gora Atos (Bogorodičin vrt) jedinstveni duhovno-kulturni ambijent svepravoslavnog srednjevekovlja.
„Halkidiki sa Atonskim poluostrvom, na kome se nalazi Sveta gora Atos, predstavlja samoupravni deo Grčke, tako da je njena autonomija neprikosnovena. Danas Sveta gora Atos održava svoj isihastički život pod duhovnom vlašću i blagoslovom Vaseljenske Patrijaršije (sem manastira Esfigmen) i zaštitom grčke države. U upravnom smislu, predstavnici svih pravoslavnih narodnosti (Grci, Srbi, Rusi, Bugari, Gruzini, Rumuni) koje čine atonsku monašku državu žive pod zajedničkim uslovima, sa istim obavezama i pravima. Mala skupština, koju čini Sveštena opština u Kareji, uzor je slobode i demokratičnosti u upravljanju zajedničkim stvarima monaške države. Stranci koji dolaze na Svetu Goru da žive kao monasi obavezno prihvataju grčko državljanstvo u trenutku kada ih manastir upiše u knjigu iskušenika. Ova ‘u miru’ zajednica neprekidnog hiljadugodišnjeg savezništva na Atosu može da bude pouka našem rascepkanom svetu danas“, smatra Dević.
On dalje pojašnjava razliku između Atosa i Fruške gore, odnosno života na ovim svetim mestima.
„Sveta Fruška gora, koja se s punim pravom može zvati i Gora mučenika, potpuno je autohtona, specifična Sveta gora. Za razliku od Atosa, otvorena je kako za monahe tako i za monahinje, a pored srpskih pravoslavnih manastira, za razliku od Atosa, na obodu Fruške gore nalaze se i rimokatolički samostani. Takođe, u nedrima Fruške gore žive i civili – seljaci i građani, a pretrpela je mnogo veće pogrome, devastacije i mučeništva od Atosa, naročito u 20. veku, za vreme Drugog svetskog rata. NATO pakt je tokom 78 dana bombardovanja Srbije i Crne Gore 1999. godine na Svetu Frušku goru bacio oko 400 razornih bombi i dva kontejnera kasetnih bombi“, kaže arhitekta Dević.
Pogled redakcije portala Vesti Online
Akademik SANU Časlav Ocić ističe da dvolika karta Svete gore i Fruške gore predstavlja dvojnost, ali i jedinstvo ova dva nadaleko poznata toponima.
„Značaj ovih celina je nadaleko poznat, ali njihovo, u ovom slučaju i fizičko spajanje, ima višestruko značenje koje vodi ka upoznavanju prepletenosti, direktne povezanosti i obostranosti duhovnih uticaja“, ističe Ocić.
Piše: Siniša Kostić































