Irinej je podvukao da Crkva, "ne žaleći truda i stradanja", treba da pomogne državi Srbiji u odbrani Kosova i Metohije, kao i da očuva jedinstvo srpskog naroda.
"Kosovo je naš Jerusalim. Srbija bez Kosova je bez duše, bez uma i srca", poručio je patrijarh i iznenadio sve koji zagovaraju uvažavanje samoproglašene prištinske nezavisnosti, a koji su očekivali, ali i diskretno poručivali da posle patrijarha Pavla na čelo SPC treba dođe poglavar po meri neoliberala.
U ovim patrijarhovim rečima Živica Tucić, verski analitičar, ne vidi "ratobornost već poruku da će Crkva učiniti sve što je u njenoj moći da očuva svetinje i svoju pastvu na Kosovu i Metohiji"
Nije nezapaženo prošlo ni patrijarhovo oslovljavanje princa Aleksandra Drugog i princeze Katarine Karađorđević rečima "njihova kraljevska visočanstva" prilikom pozdravljanja visokih zvanica. Uočeno je takođe da su princ i princeza tokom patrijarhovog ustoličenja bili pored novog poglavara SPC, na mestima koja su u Sabornoj crkvi, izgrađenoj pre Drugog svetskog rata, određena za vladare, kralja i kraljicu. A i nakon završene ceremonije princ Aleksandar Drugi stajao je prvi do patrijarha Irineja koji je sa patrijaršijskog balkona pozdravljao narod dok je izlazio iz Saborne crkve.
Bolje u Patrijaršiji
|
Za Dragomira Acovića, člana savetodavnih tela princa Aleksandra, "razumljivo je, mada suvišno, čuđenje što se svako pojavio na mestu koje mu pripada".
"To samo pokazuje da je ova sredina počela da sazreva. To ne predstavlja ugroženost i uvredu vlasti, jer je Ustav proklamovao odvojenost Crkve od države. A i predstavnicima države Crkva je na patrijarhovom ustoličenju dala ugledno mesto, uz oltar", kaže Acović.
On napominje da je u ime SPC prethodni patrijarh Pavle još 2002. potpisao i obnarodovao deklaraciju kojom Crkva izražava svoju podršku Kruni. Podseća takođe da ovo nije prvo pojavljivanje Aleksandra Drugog sa srpskim patrijarhom na patrijaršijskoj terasi.
"Prestolonaslednik je još 1991. sa patrijarhom Pavlom stajao na istoj toj terasi. I to su svi pozdravili, osim tadašnjih vlasti", priseća se Acović.
S druge strane, po mišljenju Mirka Đorđevića, analitičara religije, pojavljivanje čelnika dinastije Karađorđević uz srpskog patrijarha je "samo tradicionalna ikonografija pravoslavlja koja datira od vizantijskih vremena i tome ne treba pridavati prevelik značaj u smislu da Crkva sama može da promeni državno uređenje".
"Ni po crkveni pitanjima od novog patrijarha ne treba očekivati revolucionarne promene, već otvaranje, korak po korak, ka drugim hrišćanima, ali ne na uštrb pravoslavlja. Patrijarh Irinej je tradicionalista, ali nije nacionalista. Umeren je, tolerantan i strpljiv, što je veoma važno kako u samom srpskom episkopatu, tako i u međucrkvenim, ali i u međureligijskim odnosima", zaključuje Đorđević.
