Pre dvadeset godina, 9. juna, u Kumanovu je potpisan Vojno-tehnički sporazum kojim je okončano bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije.
– Pregovori kojima se došlo do sporazuma nisu bili jednostavni, a druga strana se služila raznim trikovima, poput iznenadne promene lokacije gde su pregovori trebalo da se održe, do toga da su pregovori o prekidu bombardovanja prvog dana održani u kafani – kaže za Sputnjik policijski general Obrad Stevanović, jedan od ljudi koji su potpisali Kumanovski sporazum.
Iako je ključni element sporazuma bilo potpuno povlačenje vojske i policije Jugoslavije i Srbije sa Kosova, Stevanović tvrdi da Kumanovski sporazum nije bio čin kapitulacije SRJ.
– Mi nismo potpisali sporazum sa ratujućom stranom, odnosno sa NATO-om. To je bila važna stvar u formalno-pravnom smislu. Znamo da kapitulacija podrazumeva da predate oružane snage, ljude i sredstva neprijateljskoj državi i neprijateljskoj vojsci. Da odete u zarobljeništvo. Mi nismo ništa predali, niti kapitulirali jer i nije bilo okupacije, a dokument je potpisan nakon, da kažem, ravnopravnih pregovora ekstremno neravnopravnih strana – objašnjava Stevanović.
On kaže da su Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 i danas izuzetno značajni, jer su oni razlog zašto samoproglašeno Kosovo još nije postalo država.
– Da nema Kumanovskog sporazuma i da nema Rezolucije, to bi već bila država. Kada danas kažemo kako Rezolucija nije bitna i da međunarodno pravo više ne postoji, pitanje je – što nam onda traže da priznamo Kosovo? Uprkos tome što se čini da su oni moćni, ipak postoji neki potencijal koji se nalazi u tim dokumentima – zaključio je Obrad Stevanović.
