Dok vlade širom sveta troše bilione dolara na mere za ograničavanje porasta „globalne temperature“ na 1,5°C kako je predviđeno Pariskim sporazumom, nova studija dovodi u pitanje samu osnovu te politike. Prema tom radu, centralni pokazatelj savremene klimatske nauke – globalna srednja temperatura površine (GMST) – nema fizičku osnovu i predstavlja čistu statističku konstrukciju bez termodinamičke validnosti.
Američki fizičar Jonathan Cohler, diplomac Harvarda u radu objavljenom u zimskom broju časopisa Journal of American Physicians and Surgeons za 2025. godinu tvrdi da je GMST metrika na kojoj počivaju IPCC modeli i klimatska politika, ali da ona nema naučno utemeljenje.
Temperatura je, podseća Cohler, intenzivna veličina koja ima smisla samo u sistemima u termodinamičkoj ravnoteži. Zemljina atmosfera i okeani to nisu, reč je o izrazito nelinearnom i haotičnom sistemu, sa ekstremima od -89°C na Antarktiku do +57°C u pustinjama. Usrednjavanje temperature arktičkog vazduha, tropskih okeana, Sahare i Mont Everesta, prema njegovim navodima, nema fizički princip koji bi ga opravdao. Različite metode usrednjavanja daju drastično različite rezultate, dok je metod koji se koristi u klimatskoj politici statistički, a ne fizički utemeljen.
Cohler se poziva i na rad iz 2007. godine kanadskih i danskog naučnika (Essex, McKitrick i Andresen), u kojem se matematički pokazuje da ne postoji fizički smislena „globalna temperatura Zemlje“. Taj rad, kako navodi, ostaje neopovrgnut više od 18 godina, a ni Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) nikada nije prihvatila GMST kao standard.
Pogled redakcije portala Vesti Online
Na osnovu ovog pokazatelja zatvaraju se pouzdane elektrane, subvencionišu nestabilni izvori energije i rastu cene, uz gubitak radnih mesta. Savremena klimatska nauka, tvrdi Cohler, sve više liči na politički projekat – „statistički teatar“ za opravdavanje unapred zadatih zaključaka.
Rad je dostupan na sajtu jpands.org.
Piše: Nina Stojanović
