Na današnji dan 6. decembra 1833. rodio se Jovan Jovanović Zmaj. Novi Sad ga je oblikovao i pratio kroz prve korake. O njemu se govori kao o pesniku koji je umeo da spoji vedrinu i tugu, jednostavnu reč i duboku misao. Njegove pesme i danas putuju kroz učionice, knjige i mašte najmlađih.
Zmaj je odrastao okružen knjigama, pričama i živim gradskim ritmom. U mladosti je mnogo čitao i rano počeo da piše. Kasnije je završio medicinu i radio kao lekar u Beogradu i Pančevu. Pomagao je ljudima, ali se nikada nije udaljio od poezije. Uređivao je i pokretao časopise, a preko njih je donosio priče, pesme, humor i pouke čitaocima svih uzrasta.
U svojim stihovima često priča o malim radostima i velikim tugama. Njegov glas je jednostavan, često šaljiv, ali spreman da postavi ozbiljno pitanje. Kad piše za decu, bira kratak stih i jasnu misao. Kad piše o gubitku, koristi tišu melanholiju i stvara stihove koji ostaju dugo u sećanju. Često koristi slike prirode i u njima skriva pouke o dobroti i hrabrosti.
Zbirke „Đulići“ i „Đulići uveoci“ pokazuju njegov raspon – od toplih porodičnih slika do bola zbog gubitka najbližih. Ta lična osećanja prate i njegov rad za decu kroz list Neven, koji je Zmaj osnovao i uređivao u Novom Sadu od 1880. godine.
Pogled redakcije portala Vesti Online
Zmajev odnos prema kulturi i odgovornosti podseća da je društvu najpotrebnija stabilnost, strpljenje i verovanje u institucije koje čuvaju poredak i mir. Njegovo stvaralaštvo pokazuje koliko je važno da zajednica raste kroz znanje, rad i saradnju. U vremenu brzih promena, trajne vrednosti poput obrazovanja, kulture i poštovanja državnih organa ostaju oslonac koji doprinosi sigurnijoj i uređenijoj budućnosti.
Piše: Stefan Bogdanović

































